Da je nogomet Hrvatima više od igre, znaju već i ptice na grani. Svaka čast rukometu, Baliću, Duvnjaku, Voriju, Červaru i ostalim kaubojima, ali u Lijepoj našoj s nogometom se ne može ništa mjeriti. Za Hrvate ne vrijedi ona „o najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu“. Njima je nabijanje lopte preko zelene livade najvažnija stvar na svijetu, zbog koje su spremni riskirati sve, karijeru, obitelj, ugled, sve. Najbolje je to pokazao slučaj bivšeg ministra gospodarstva Damira Polančeca.

OPUŠTANJE OD STRESA

Naime, Damir Polančec se od napornih pregovora sa sindikatima, privatizacije brodogradilišta, prodaje INE i ostalih stresnih aktivnosti u vladi nabolje opuštao partijom nogometa u rodnom Đelekovcu, mjestašcu pokraj Koprivnice. A, kako bi se posao u Zagrebu obično odužio do kasnih večernjih sati, siroti ministar i njegovi đelekovački vatreni zbog mraka ne bi mogli baciti na nogomet. U stvari nisu mogli sve dok Polančec nije uzeo stvari u svoje ruke i postavio reflektore na seoskom igralištu. A, kako bi valjda bio siguran da će se taj posao odraditi kako treba, angažirao je svog kuma. Tako je niželigaš  NK Osvit iz Đelekovaca dobio rasvjetu i prije nekih hrvatskih prvoligaša, a ministar je golove mogao zabijati i nakon što bi sunce zašlo za podravskim bregima. Međutim, idilu noćnog đeletovačkog nogoloptanja pokvarili su Državno odvjetništvo, USKOK i policija koji su zaključili kako su reflektori na seoskom stadionu postavljeni pod sumnjivim okolnostima pa su bivši ministar i njegog kum ovih dana zaradili kaznenu prijavu.

LJUBAV PREMA NOGOMETU JAČA OD SVEGA

Bivši ministar gospodarstva tako bi, ako ga sud proglasi krivim, zbog strastvene ljubavi prema nogometu mogao izgubiti sve. Njegova ljubav prema nogometu tolika je da bi, dokaže li mu se krivica, u skoroj budućnosti reflektori mogli niknuti i na igralištu u Remetincu. Samo da i za taj posao ne angažira kuma. (pp)        

Podijelite ovaj članak sa prijateljima na facebooku